Već odavno ne živimo samo radi pukog preživljavanja kao naši preci (i hvala Bogu na tome). Život uz sve svoje uspone i padove ipak je postao sigurniji – imamo i dostupnu pitku vodu, i uglavnom dovoljno hrane, krov nad glavom, i ne napadaju nas niti divlje zvijeri niti smo usred rata. Možda je vrijeme za iduću fazu razvojnog puta pa popričajmo malo o poslu.

Kad malo razmislite, posao je nešto na što trošimo najveći broj sati u svom životu (nakon spavanja). Svaki dan barem 8 sati, a onda ako ubrojimo još i vrijeme potrebno za dolazak na posao i odlazak na posao, dođe i do nekih 9 sati ako imamo sreće, ili čak 10 sati. Ponekad je to više jer radi se prekovremeno. U ovom užurbanom stilu životu, već je pomalo postao i standard. I što nam ostane? Par sati navečer za obitelj i nadajmo se vježbanje i vikendi koji su uvijek puno prekratki, zar ne? Pod uvjetom da ne moramo i tada odvaliti koji sat za instituciju koja nam isplaćuje plaću.

Uvijek sam mislila da je to puno previše sati u životu da to bude nešto što mi nije napeto ni zanimljivo. I tako barem 40 godina – svojih najboljih godina kada smo ako je sve ok i najboljeg zdravlja i dovoljno zreli i općenito najviše plodonosni.

Pa ako su nam primarne potrebe zadovoljene – nismo gladni, žedni, nije nam hladno, niti se bojimo da će nas nešto napasti, prirodno je da se počnemo pitati: Je li to sve? Ljudima se to pitanje javlja u različitim fazama u životu. Neki se pitaju od rane dobi i na temelju toga pronađu zanimanje u kojem se vide i grade karijeru. Svaka čast. No, što ako se niste to zapitali kad ste trebali birati srednju ili fakultet? Ili jeste, ali niste i dalje imali pojma što biste odabrali što bi vam bilo baš po guštu pa ste upisali isto što i vaš najbolji prijatelj iz škole? Ili ste već godinama odvjetnik ili inženjer ili arhitekt, ali to je za vas izgubilo svoju čar?

Dobra vijest je da nikad nije kasno. Da, treba biti zahvalan na poslu koji plaća račune, no svi dobro znamo da postoji neki vijek trajanja koliko dugo će nam to biti dovoljno dobar razlog da nešto radimo svaki dan.

Možda vas je neka ozbiljnija nedaća u životu potakla da preispitate svoj život, a možda vam je jednostavno dosta toga da na trenutnom poslu životarite i samo čekate vikend da vam život otpočne i tako u krug. Koji kod bio razlog, dobro je stati i saslušati taj glas koji vam se javlja navečer pred spavanje i ne da vam mira.

U inozemstvu je u potpunosti normalno da ljudi tijekom života mijenjaju karijere i poslove, dok kod nas još uvijek ima zaostataka onog socijalističkog mentaliteta, kad sam jednom ušao u firmu, ostajem tamo do penzije. No, mora li to biti baš tako? Čak i kad vam životne okolnosti možda i nisu ostavile puno manevarskog prostora (računi, krediti, uzdržavani članovi obitelji…) poanta je da uvijek imamo izbor. Uvijek. Čak i kad se čini da ga nemamo.

Naravno da to nije lako, jer kad krenemo u potragu za smislom u onome što radimo, mogu nam se srušiti neke iluzije i uvjerenja. Da, imam dobro plaćen posao i ustvari sam nezahvalan što se bunim. Pogledaj koliko ljudi je bez posla, bili bi sretni da su na mom mjestu. Posao nije ni bitan, bitno je da sam zdrav i da je s mojom obitelji sve u redu. Da, istina je da od svog mog truda najviše imaju koristi  dioničari koje nikad u životu neću ni vidjeti, ali bar su mi kolege ok. Nastavi listu…

Uvijek možemo naći stotinu razloga protiv tog unutarnjeg glasa koji se probudio u nama, no uvijek možemo i naći stotinu prilika da ga saslušamo, ako želimo. Stvarnost je ta da vrijeme prolazi i da iz dana u dan nismo ništa mlađi. A posao je i dalje ono na što trošimo najviše svog budnog vremena. Ako ste uvjereni da ne možete raditi ono što volite i živjeti od toga – pogledajte oko sebe, primjera ima sve više. Arhitektica koja je postala pjevačica, ekonomistica koja je postala coach i trener, propali student koji je otvorio svoju firmu 3D dizajna… primjera ima. Samo se o njima ne priča dovoljno. Pitanje je u kojoj priči biste se vi voljeli naći? Ako ste uistinu zadovoljni poslom kad se pogledate u ogledalo i nalazite motivaciju za njega iz dana u dan, onda je to to za vas. Ako to pak nije slučaj, možda je vrijeme za otvaranje vrata promjeni.

Kao i kod svih odluka u životu, stvari se neće promijeniti, ako sami nešto ne poduzmemo.  Koliko su vam vaši talenti, vaše vrijeme i vaš trud bitni?