Kad god promatramo neke dobre priče, vidimo u prvome redu taj uspjeh – nagradu za biznis, dobiven natječaj, završenu diplomu, super izgled, izdanu knjigu – ono što ne vidimo je što je sve bilo potrebno da se to i postigne.

Taj vrhunac je ono što će biti popraćeno u medijima, slika s pozornice, široki osmijeh, pljesak publike, radost postignuća i kad to vidimo nekako smo skloni pomisliti da je uspjeh moguć preko noći. Da su ti ljudi jednostavno imali sreće, da su im se posložile karte, da ih je nebo blagoslovilo i da je to tako kako stvari funkcioniraju – brzo i efikasno. Kakva opasna pretpostavka.

Iza svakog uspjeha stoje dani, mjeseci, godine rada. Truda, ulaganja, biranja da nećeš ići spavati dok ne napišeš taj mail, zivkanja kontakata iz auta da dobiješ na vremenu, pripremanja u uredu dok je vani lijep sunčan dan i mogao bi se šetati. Ponekad i odricanja od stvari i ljudi koje voliš zato da bi napisao taj rad, naučio još to nešto što ti treba da uspiješ, izvježbaš tu prezentaciju.

Svi ti dani, mjeseci, godine, posljedica su odluke da je to u što ulažeš vrijedno truda. A jednom kad odlučiš, potrebna ti je disciplina da u svojoj odluci i ustraješ. Svaki dan, da, svaki dan barem malo. Mogao bih razraditi svoju ideju, ali baš je nešto zanimljivo na TVu. Mogao bih pogledati onaj edukativni video na Youtubeu, ali čeka me prljavi veš. Mogla bih istražiti na webu kako se pokreće biznis, ali netko me zove na kavu. Što ne znači naravno da ne možemo i ne trebamo i sve ovo drugo, ali koji je omjer? Koliko vremena provedemo u aktivnostima koje su ugodne ili obavezne, ali ne pomažu nam nužni niti da rastemo niti da se odmorimo? A koliko ulažemo u ono što nam je stvarno bitno?

Ako ne možete nikako vježbati dulje od dva tjedna ili mjesec dana, a želite biti fit, nedostaje vam discipline. Ako se ne možete natjerati da radite na projektu konzistentno nego uvijek čekate zadnji čas, fali vam discipline. Ako biste željeli više čitati, a nikako ne nalazite vremena za to, i opet nedostaje vam discipline.

Uvijek će biti ograničenja i otegotnih okolnosti. Danas sam baš umorna, loše je vrijeme, obitelj traži to od mene, obožavam ovu seriju na TV-u… tj. uvijek će biti izgovora. Što više izgovora to manje posvećenosti onome što nam je bitno i prolaze nam dani, prolaze nam godine…

Disciplina nije laka, ali je nužna. Sjećate se da su vas roditelji trebali nekako naučiti da redovito perete zube. Jeste se bunili? Jeste. Je li vam se dalo? Nije. Ali jesu li vaši zubi sada u boljem stanju nego što bi bili da ste odustali od stvaranja te navike? Jesu. Je li vam drago imati zdrave zube i moći jesti s njima? Jest. Je li vam sada dobar osjećaj leći u krevet s opranim zubima i ne možete ni zamisliti da preskočite pranje zubi? Vjerojatno jest.

To je disciplina koju je trebalo stvoriti, dan po dan, gunđanje po gunđanje. Stvari koje su dobre za nas često nisu ugodne i bacakat ćemo se i htjet ćemo ići linijom manjeg otpora, ali vrijede ulaganja tuda. Ako odlučimo i ustrajemo u promjeni, ući će nam u svakodnevicu. Nekad su govorili da trebamo nešto ponavljati 30 dana da nam postane navika, sada kažu čak 66 dana. Što je bolje – 66 dana se namučiti da nam nešto uđe u rutinu i onda žeti plodove ostatak života? Ili odustati od manje muke sad i morati se suočiti s posljedicama loše odluke svaki dan u ostatku života?

Kao što bi Lincoln rekao: „Ja možda sporo hodam, ali nikad ne hodam nazad.“ Svaki dan, malo pomalo. Korak po korak i disciplina postaje dio nas, a uspjeh je onda samo rezultat.